Thumbnail image

5 Finansijskih Grešaka Koje Sam Pravio U Dvadesetim

Od kad sam počeo da zarađujem sa 22, do 27. godine, bacio sam u vetar verovatno 500.000-700.000 dinara. Ne na kockanje ili luksuz, nego na glupost i neznanje.

Evo pet najskupljih grešaka.

1. Nisam pratio gde mi odlazi plata

Pet godina sam zarađivao i trošio bez ikakvog plana. Plata legne, do kraja meseca nestane. Nisam imao pojma koliko trošim na hranu, koliko na izlaske, koliko na gluposti sa AliExpressa.

Kad sam konačno počeo da pratim, otkrio sam da trošim 12.000 mesečno na dostavu hrane. Dvanaest hiljada. Godišnje 144.000. Za taj novac sam mogao da kupim polovan auto.

Lekcija: ne moraš da budeš opsednut svaki dinarom, ali moraš da znaš gde ti novac odlazi. Napravi budžet makar na mesec dana.

2. Nisam imao fond za hitne slučajeve

Sa 24 godine mi se pokvario laptop. Trebao mi je za posao. Novi je koštao 85.000. Nisam imao ništa na strani. Uzeo sam keš kredit i otplaćivao ga 12 meseci sa kamatom. Ukupno platio 97.000.

Da sam imao fond za hitne slučajeve, uštedeo bih 12.000 na kamati.

Lekcija: pre bilo kakve investicije, pre bilo kakvog plana, napravi jastuk od 3 mesečne plate.

3. Kripto FOMO

Krajem 2021, svi oko mene su pričali o kriptu. Kupio sam za 50.000 dinara razne koine na osnovu preporuka sa Reddit-a. Posle šest meseci vrednost je pala na 18.000. Prodao sam u panici.

Nisam izgubio mnogo novca, ali sam izgubio poverenje u investiranje uopšte. Trebalo mi je godinu dana da shvatim da kripto i investicije nisu ista stvar, i da sam ja bio problem jer sam kupio bez istraživanja.

Lekcija: nikad ne ulažeš novac koji ne razumeš, u stvar koju ne razumeš, na osnovu saveta ljudi koji isto ne razumeju.

4. Skupo “jeftino” stvari

Kupovao sam najjeftinije patike, najjeftiniju jaknu, najjeftiniji ranac. Svake godine nova kupovina jer se sve raspadne. Na kraju sam za tri para jeftinih patika (3 x 5.000 = 15.000) platio više nego za jedne kvalitetne od 12.000 koje traju tri godine.

Lekcija: cena po korišćenju je važnija od cene na etiketi.

5. Nisam pregovarao platu

Prve dve godine na poslu nisam tražio povišicu. Mislio sam da će šef sam da primeti koliko dobro radim i da me nagradi. Naravno, to se nije desilo. Kad sam konačno pitao, dobio sam 15% više za pet minuta razgovora.

Pet minuta = 15.000 mesečno više. To je 180.000 godišnje. A ja sam čekao dve godine.

Lekcija: niko ti neće ponuditi više novca ako ne pitaš. Pripremi argumente, izaberi pravi momenat i pitaj.

Šta bih rekao sebi od pre 5 godina

Počni da pratiš troškove odmah. Napravi fond za hitne slučajeve pre nego što ti zatreba. Ne kupuj ono što ne razumeš. I traži povišicu. To je to. Četiri stvari. Ništa komplikovano, ali vredi stotine hiljada dinara.